Naša priča

Operacija Al-Aqsa Poplava

Hamasov medijski ured izdao je brošuru 21. januara 2024. godine na arapskom i engleskom jeziku pod naslovom:
Naša priča: Operacija Al-Aqsa Poplava
Pronađite puni tekst na dolje navedenim jezicima

Our Narrative: Operation Al-Aqsa Flood.pdf

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Naš postojani palestinski narod,

Arapske i islamske nacije;

Slobodni narodi širom svijeta i oni koji se zalažu za slobodu, pravdu i ljudsko dostojanstvo

U svjetlu trajne izraelske agresije na Gazu i Zapadnu obalu, dok naš narod nastavlja svoju borbu za nezavisnost, dostojanstvo i oslobađanje od najdugotrajnije okupacije tokom koje su pokazali najfinije primjere hrabrosti i heroizma suočavajući se sa izraelskim mašinerijama smrti i agresijom. Želimo pojasniti našem narodu i slobodnim narodima svijeta stvarnost onoga što se dogodilo 7. oktobra, motive iza toga, opći kontekst vezan za palestinsko pitanje, kao i opovrgavanje izraelskih tvrdnji i stavljanje činjenica u pravi perspektivu.

SADRŽAJ

Prvo: Zašto Operacija Al-Aqsa Flood?

Drugo: Događaji operacije Al-Aqsa Flood i odgovori na izraelske optužbe

Treće: Ka transparentnoj međunarodnoj istrazi

Četvrto: Podsjetnik svijetu, tko je Hamas?

Peto: Šta je potrebno?

PRVO Zašto Operacija Al-Aqsa Flood?

  1. Bitka palestinskog naroda protiv okupacije i kolonijalizma nije počela 7. oktobra, već prije 105 godina, obuhvatajući 30 godina britanskog kolonijalizma i 75 godina sionske okupacije. Godine 1918., palestinski narod je posjedovao 98,5% zemlje Palestine i činio je 92% populacije na palestinskom tlu. S druge strane, Židovi koji su dovedeni u Palestinu masovnim imigracijskim kampanjama u koordinaciji britanskih kolonijalnih vlasti i sionskog pokreta, uspjeli su preuzeti kontrolu nad ne više od 6% zemljišta u Palestini i činili su 31% populacije prije 1948. kada je sionska Entitet proglasila na historijskom tlu Palestine. U to vrijeme, palestinskom narodu je uskraćeno pravo na samoopredjeljenje, dok su sionske bande vodile etničko čišćenje protiv Palestinaca, usmjereno na protjerivanje s njihovih zemljišta i područja. Kao rezultat toga, sionske bande su silom preuzele kontrolu nad 77% zemlje Palestine, gdje su protjerali 57% palestinskog naroda, uništili su preko 500 palestinskih sela i gradova, te izvršili desetke masakra nad Palestincima, što je kulminiralo osnivanjem Sionskog Entiteta 1948. godine. Nadalje, u nastavku agresije, izraelske snage su 1967. godine okupirale ostatak Palestine, uključujući Zapadnu Obalu, Gazu i Jeruzalem, kao i arapska teritorija oko Palestine.
  2. Tokom ovih dugih decenija, palestinski narod je pretrpio sve oblike tlačenja, nepravde, otimanja osnovnih prava i politika aparthejda. Na primjer, Pojas Gaze je od 2007. godine patio od gušenja blokadom koja je trajala više od 17 godina, pretvarajući ga u najveći otvoreni zatvor na svijetu. Palestinski narod u Gazi također je pretrpio pet razornih ratova i agresija u kojima je “Izrael” bio napadačka strana. Narod u Gazi je 2018. godine također pokrenuo Veliku Marševsku demonstraciju povratka kako bi mirno protestovali protiv izraelske blokade, njihovih humanitarnih uvjeta i zahtjeva za pravo na povratak. Međutim, izraelske okupacione snage su odgovorile na ove proteste brutalnom silom, usmrtivši 360 Palestinaca i povrijedivši 19.000 drugih, uključujući više od 5.000 djece, u samo nekoliko mjeseci.
  3. Prema zvaničnim podacima, u periodu od januara 2000. do septembra 2023. godine, izraelska okupacija je usmrtila 11.299 Palestinaca i povrijedila 156.768 drugih, pri čemu je velika većina bila civila. Nažalost, administracija SAD-a i njihovi saveznici nisu obraćali pažnju na patnje palestinskog naroda proteklih godina, već su pružali pokriće izraelskoj agresiji. Oni su samo žalili izraelske vojnike koji su ubijeni 7. oktobra, čak i bez traženja istine o tome šta se zapravo dogodilo, i nepravedno su prihvatili izraelsku naraciju osuđujući navodno ciljanje izraelskih civila. Administracija SAD-a je pružala finansijsku i vojnu podršku izraelskim okupacionim masakrima nad palestinskim civilima i brutalnoj agresiji na Pojas Gaze, i još uvijek američki zvaničnici ignorišu ono što izraelske okupacione snage čine u Gazi u smislu masovnih ubistava.
  4. Izraelska kršenja i brutalnost dokumentovani su od strane mnogih UN organizacija i međunarodnih grupa za ljudska prava, uključujući Amnesty International, Human Rights Watch, pa čak i izraelske grupe za ljudska prava. Međutim, ovi izvještaji i svjedočanstva su ignorisani i izraelska okupacija još uvijek nije pozvana na odgovornost. Na primjer, 29. oktobra 2021. godine, izraelski ambasador pri UN-u Gilad Erdan uvrijedio je UN sistem tako što je rastrgao izvještaj za Savjet za ljudska prava UN-a tokom svog govora na Generalnoj skupštini, i bacio ga u kantu za smeće prije nego što je napustio podijum. Ipak, sledeće godine, 2022. godine, imenovan je na funkciju potpredsjednika Generalne skupštine UN-a.
  5. Administracija SAD-a i njeni zapadni saveznici uvijek su tretirali Izrael kao državu iznad zakona; pružaju mu potrebnu podršku za održavanje produženog okupiranja i gušenje palestinskog naroda, te dopuštaju “Izraelu” da iskoristi takvu situaciju za daljnju eksproprijaciju palestinskih zemljišta i judaizaciju njihovih svetinja i svetih mjesta. Unatoč činjenici da je UN izdao više od 900 rezolucija u proteklih 75 godina u korist palestinskog naroda, “Izrael” je odbio poštovati bilo koju od ovih rezolucija, a SAD-ov veto uvijek je bio prisutan u Vijeću sigurnosti UN-a kako bi spriječio osudu “Izraelovih” politika i kršenja. Zbog toga vidimo da su SAD i druge zapadne zemlje saučesnici i partneri izraelske okupacije u njenim zločinima i u nastavku patnje palestinskog naroda.
  6. Što se tiče “procesa mirnog rješenja”. Unatoč činjenici da su Oslovski sporazumi potpisani 1993. s Palestinskom oslobodilačkom organizacijom (PLO) predviđali uspostavu neovisne palestinske države na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze, “Izrael” je sustavno uništavao svaku mogućnost uspostave palestinske države kroz široku kampanju izgradnje naselja i judaizaciju palestinskih zemljišta na okupiranoj Zapadnoj obali i u Jeruzalemu. Podupiratelji mirovnog procesa nakon 30 godina shvatili su da su došli u bezizlaz i da je takav proces imao katastrofalne posljedice po palestinski narod. Izraelski dužnosnici su potvrdili na nekoliko prilika svoje apsolutno odbijanje uspostave palestinske države. Samo mjesec dana prije Operacije Potop Al-Aqse, izraelski premijer Benjamin Netanyahu predstavio je kartu tzv. “Novog Bliskog istoka”, koja prikazuje “Izrael” protežući se od rijeke Jordan do Sredozemnog mora uključujući Zapadnu obalu i Gazu. Cijeli svijet na podiju Opće skupštine UN-a ostao je nijem na njegov govor pun bahatosti i neznanja prema pravima palestinskog naroda.
  7. Nakon 75 godina neumorne okupacije i patnje, nakon neuspjeha svih inicijativa za oslobođenje i povratak našem narodu, te nakon katastrofalnih rezultata takozvanog mirovnog procesa, što je svijet očekivao da će palestinski narod učiniti kao odgovor na sljedeće:
    • Izraelski planovi judaizacije blagoslovljene džamije Al-Aqsa, njegovi pokušaji temporalne i prostorne podjele, kao i intenziviranje upada izraelskih naseljenika u svetu džamiju.
    • Prakse ekstremističke i desničarske izraelske vlade koja praktično preduzima korake ka aneksiji čitavog Zapadnog Jordana i Jeruzalema pod nazivom ‘izraelski suverenitet’, usred planova na izraelskom službenom stolu za progon Palestinaca iz njihovih domova i područja.
    • Hiljade palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima koji doživljavaju uskraćivanje svojih osnovnih prava, kao i napade i poniženja pod direktnim nadzorom izraelskog fašističkog ministra Itamara Ben-Gvira.
    • Nepravedna zračna, morska i kopnena blokada nametnuta Gazi već više od 17 godina.
    • Ekspanzija izraelskih naselja po Zapadnoj obali doseže neviđene razmjere, kao i svakodnevno nasilje koje izraelski naseljenici vrše nad Palestincima i njihovom imovinom.
    • Sedam miliona Palestinaca koji žive u ekstremnim uslovima u izbjegličkim kampovima i drugim područjima, a žele se vratiti na svoju zemlju sa koje su protjerani prije 75 godina.
    • Neuspjeh međunarodne zajednice i saučesništvo supersila u sprječavanju uspostavljanja palestinske države.

    Što se očekivalo od palestinskog naroda nakon svega toga? Da nastavi čekati i oslanjati se na bespomoćnu UN-u! Ili da preuzme inicijativu u zaštiti palestinskog naroda, zemlje, prava i svetinja, znajući da je pravo na obranu utvrđeno međunarodnim zakonima, normama i konvencijama.

    Proizlazeći iz navedenog, Operacija Al-Aqsa Flood 7. oktobra bila je nužan korak i normalan odgovor na suočavanje sa svim izraelskim zaverama protiv palestinskog naroda i njihove stvari. To je bio obrambeni čin u okviru oslobađanja od izraelske okupacije, povratka palestinskih prava i putu prema oslobođenju i nezavisnosti kao što su to učinili svi narodi širom svijeta.

Drugo Događaji Operacije Al-Aqsa Flood i odgovori na izraelske optužbe

U svjetlu izraelskih lažnih optužbi i tvrdnji u vezi sa Operacijom Al-Aqsa Flood 7. oktobra i njenim posljedicama, mi u Islamskom pokretu otpora – Hamas, želimo pojasniti sljedeće:

  1. Operacija Al-Aqsa Flood 7. oktobra ciljala je izraelske vojne lokacije i imala za cilj uhićenje neprijateljskih vojnika kako bi se izvršio pritisak na izraelske vlasti da oslobode hiljade Palestinaca koji se nalaze u izraelskim zatvorima putem dogovora o razmjeni zarobljenika. Stoga je operacija bila usmjerena na uništavanje Izraelske vojske u Gazi, vojnih lokacija Izraela koje su stacionirane blizu izraelskih naselja oko Gaze.
  2. Izbjegavanje štete civilima, posebno djeci, ženama i starijim osobama, je vjerska i moralna obaveza svih boraca Brigada Al-Kasam. Ponavljamo da je palestinski otpor bio potpuno disciplinovan i posvećen islamskim vrijednostima tokom operacije i da su palestinski borci ciljali samo vojne snage okupacije i one koji su nosili oružje protiv našeg naroda. Istovremeno, palestinski borci su bili oprezni da izbjegnu nanošenje štete civilima, iako otpor nema precizno oružje. Također, ako je došlo do slučaja ciljanja civila, to se dogodilo slučajno u toku sukoba sa okupacionim snagama.

    Od svog osnivanja 1987. godine, Hamas se obavezao da izbjegava nanošenje štete civilima. Nakon što je sionistički zločinac Baruch Goldstein 1994. godine počinio masakr nad palestinskim vjernicima u džamiji Al-Ibrahimi u okupiranom gradu Hebronu, Hamas je objavio inicijativu da se izbjegne da civili budu meta borbi svih strana, ali je izraelska okupacija odbila tu inicijativu i čak nije dala nikakav komentar na nju. Hamas je također više puta ponavljao takve pozive, ali su oni naišli na gluho uho izraelske okupacije koja je nastavila sa namjernim ciljanjem i ubijanjem palestinskih civila.

  3. Možda su se desile neke greške tokom implementacije Operacije Al-Aqsa Flood zbog brzog kolapsa izraelskog sistema sigurnosti i vojske, te haosa koji je nastao duž granica sa Gazom. Kako su mnogi potvrdili, Hamas se pozitivno i ljubazno odnosio prema svim civilima koji su bili zadržani u Gazi, te je od samog početka agresije nastojao da ih oslobodi. To se dogodilo tokom sedmodnevne humanitarne primirja, kada su ti civili pušteni u zamjenu za oslobađanje palestinskih žena i djece iz izraelskih zatvora.
  4. Ono što je izraelska okupacija promovirala kao optužbe da su Al-Kasamove brigade 7. oktobra ciljale izraelske civile su potpune laži i izmišljotine. Izvor tih optužbi je izraelska službena naracija i nijedan neovisan izvor nije dokazao ijednu od njih. Dobro je poznato da je izraelska službena naracija uvijek nastojala demonizirati palestinski otpor, dok je istovremeno legalizirala svoju brutalnu agresiju na Gazu. Evo nekih detalja koji opovrgavaju izraelske optužbe:
    • Video zapisi snimljeni tog dana – 7. oktobra – zajedno sa svjedočanstvima samih Izraelaca koja su kasnije objavljena, pokazali su da borci Al-Kasamovih brigada nisu ciljali civile, te da su mnogi Izraelci ubijeni od strane izraelske vojske i policije zbog njihove zbunjenosti.
    • Također je čvrsto opovrgnuta laž o “40 odrubljene djece” od strane palestinskih boraca, a čak su i izraelski izvori demantirali tu laž. Nažalost, mnoge zapadne medijske agencije su prihvatile ovu tvrdnju i promovirale je.
    • Prijedlog da su palestinski borci počinili silovanje nad izraelskim ženama potpuno je negiran, uključujući i od strane Pokreta Hamas. Izvještaj web stranice vijesti Mondoweiss od 1. decembra 2023. godine, između ostalih, navodi nedostatak bilo kakvih dokaza o ‘masovnom silovanju’ koje su navodno počinili članovi Hamasa 7. oktobra i da je Izrael koristio takvu optužbu ‘kako bi potpalio genocid u Gazi.’
    • Prema dva izvještaja izraelskih novina Yedioth Ahronoth od 10. oktobra i Haaretz od 18. novembra, mnogo izraelskih civila je ubijeno od strane izraelskog vojnog helikoptera, posebno onih koji su bili na muzičkom festivalu Nova blizu Gaze, gdje je poginulo 364 izraelskih civila. Oba izvještaja navode da su borci Hamasa došli do područja festivala bez prethodnog saznanja o festivalu, gdje je izraelski helikopter otvorio vatru kako na borce Hamasa, tako i na učesnike festivala. Yedioth Ahronoth također navodi da je izraelska vojska, kako bi spriječila daljnje infiltracije iz Gaze i kako bi spriječila da bilo koji Izraelci budu uhapšeni od strane palestinskih boraca, napala preko 300 ciljeva u područjima oko Pojasa Gaze.
    • Drugi izraelski svjedočenja potvrdila su da su vojni napadi i operacije vojnika ubili mnogo izraelskih zarobljenika i njihovih otmičara. Izraelska okupaciona vojska bombardovala je kuće u izraelskim naseljima u kojima su se nalazili palestinski borci i Izraelci, što jasno pokazuje primjenu poznatog “Hannibalovog direktiva” izraelske vojske, koja jasno kaže da je “bolje mrtav civilni talac ili vojnik nego živ”, kako bi se izbjegla zamjena zarobljenika s palestinskim otporom.
    • Dalje, okupacione vlasti revidirale su broj ubijenih vojnika i civila s 1.400 na 1.200, nakon što su otkrili da 200 spaljenih tijela pripadaju palestinskim borcima koji su ubijeni i pomiješani s izraelskim tijelima. Ovo znači da je onaj ko je ubio borce isti onaj ko je ubio Izraelce, s obzirom na to da samo izraelska vojska posjeduje vojne avione koji su uništili i spalili izraelska područja 7. oktobra.
    • Teški izraelski zračni napadi širom Gaze koji su doveli do smrti gotovo 60 izraelskih zarobljenika također dokazuju da izraelska okupacija ne mari za život svojih zarobljenika u Gazi.
  5. Također je činjenica da je broj izraelskih naseljenika u naseljima oko Gaze bio naoružan i sukobljavao se s palestinskim borcima 7. oktobra. Ti naseljenici su bili registrovani kao civili, dok je činjenica da su bili naoružani muškarci koji su se borili zajedno s izraelskom vojskom.
  6. Kada se govori o izraelskim civilima, treba znati da se vojni rok primjenjuje na sve Izraelce starije od 18 godina – muškarci služe 32 mjeseca vojnog roka, a žene 24 mjeseca – gdje svi mogu nositi i koristiti oružje. Ovo se zasniva na izraelskoj sigurnosnoj teoriji o “naoružanom narodu”, što je pretvorilo izraelsku državu u “vojsku sa pridruženom zemljom”.
  7. Brutalno ubijanje civila je sistematski pristup izraelske države i jedan od načina ponižavanja palestinskog naroda. Masovno ubijanje Palestinaca u Gazi je jasan dokaz takvog pristupa.
  8. Al Jazeera je izvijestio u dokumentarcu da je tokom jednog mjeseca izraelske agresije na Gazu, dnevni prosjek ubijanja palestinske djece bio 136, dok je prosjek ubijanja djece u Ukrajini – tokom ruskoukrajinskog rata – bio jedno dijete svakog dana.
  9. Oni koji brane izraelsku agresiju ne gledaju na događaje na objektivan način, već pokušavaju opravdati masovno ubijanje Palestinaca od strane Izraela tvrdnjom da će biti žrtava među civilima prilikom napada na borce Hamasa. Međutim, ne bi koristili takvu pretpostavku kada je riječ o događaju poplave u Al-Aksa džamiji 7. oktobra.
  10. Mi smo uvjereni da će svaka pravedna i nezavisna istraga dokazati istinitost naše priče i otkriti razmjere laži i obmanjujućih informacija s izraelske strane. To uključuje i izraelske tvrdnje o bolnicama u Gazi koje je palestinski otpor navodno koristio kao komandne centre; tvrdnja koja nije dokazana i koju su opovrgli izvještaji mnogih zapadnih novinskih agencija.

Treći Prema transparentnom međunarodnom istraživanju

  1. Palestina je članica Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i pristupila je Rimskom statutu 2015. godine. Kada je Palestina zatražila istragu o ratnim zločinima koje je Izrael počinio na njenom teritoriju, suočila se s izraelskom tvrdoglavošću, odbijanjem i prijetnjama kažnjavanja Palestinaca zbog zahtjeva upućenog ICC-u. Nažalost je spomenuti da su velike sile, koje sebe smatraju čuvarima vrijednosti pravde, potpuno podržale okupacioni narativ i stali protiv poteza Palestinaca u međunarodnom pravosudnom sistemu. Te sile žele održati “Izrael” kao državu iznad zakona i osigurati da izbjegne odgovornost i odgovornost.
  2. Mi pozivamo ove zemlje, posebno administraciju SAD-a, Njemačku, Kanadu i Veliku Britaniju, ako zaista žele da pravda prevlada kako tvrde, da objave svoju podršku istrazi svih zločina počinjenih u okupiranoj Palestini i pruže punu podršku međunarodnim sudovima da učinkovito obave svoj posao.
  3. Unatoč sumnjama da će ove zemlje stati na stranu pravde, mi ipak pozivamo tužioca ICC-a i njegov tim da odmah i hitno dođu u okupiranu Palestinu kako bi istražili zločine i kršenja počinjena tamo, umjesto da samo promatraju situaciju na daljinu ili budu podložni izraelskim ograničenjima.
  4. U decembru 2022. godine, kada je Generalna skupština UN-a usvojila rezoluciju kojom se traži mišljenje Međunarodnog suda pravde (ICJ) o pravnim posljedicama “nezakonite okupacije Izraela” palestinskih teritorija, one (nekoliko) zemalja koje podržavaju Izrael izrazile su odbijanje tog poteza koji je odobrilo skoro 100 zemalja. Kada su naši ljudi – i njihove pravne i pravačke grupe – tražili pokretanje gonjenja protiv izraelskih ratnih zločinaca pred sudovima evropskih zemalja – kroz sistem univerzalne nadležnosti – evropski režimi su ometali te poteze u korist izraelskih ratnih zločinaca da ostanu na slobodi.
  5. Događaji 7. oktobra moraju biti sagledani u širem kontekstu, i svi slučajevi borbe protiv kolonijalizma i okupacije u naše vrijeme trebaju biti spomenuti. Ova iskustva borbe pokazuju da će, na istom nivou potlačenosti koju čini okupator, biti ekvivalentan odgovor od strane naroda pod okupacijom.
  6. Palestinski narod i narodi širom svijeta shvataju razmjere laži i obmane koje ove vlade koje podržavaju izraelski narativ prakticiraju u svojim pokušajima da opravdaju svoj slepi pristrasni stav i da zataškaju izraelske zločine. Ove zemlje znaju korijene sukoba, koji su okupacija i uskraćivanje prava palestinskom narodu da živi dostojanstveno na svojoj zemlji. Ove zemlje pokazuju malo interesa za nastavak nepravedne blokade miliona Palestinaca u Gazi, kao i za hiljade palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima koji su držani u uslovima gdje im se uglavnom uskraćuju osnovna prava.
  7. Mi pozdravljamo slobodne ljude širom svijeta, bez obzira na religiju, etničku pripadnost i pozadinu, koji se okupljaju u svim glavnim gradovima i gradovima širom svijeta kako bi izrazili svoje odbijanje izraelskih zločina i masakra, te pokazali podršku pravima palestinskog naroda i njihovoj pravednoj borbi.

Četvrto Podsjetnik svijetu, tko je Hamas?

  1. Pokret Islamskog otpora “Hamas” je palestinski islamski nacionalno-oslobodilački i otporaški pokret. Njegov cilj je osloboditi Palestinu i suprotstaviti se sionskom projektu. Njegov okvirni referentni sustav je islam, koji određuje njegove principe, ciljeve i sredstva. Hamas odbacuje progon bilo kojeg ljudskog bića ili ugrožavanje njegovih prava na nacionalnoj, vjerskoj ili sektaškoj osnovi.
  2. Hamas tvrdi da je njihov sukob sionski projekat, a ne Židovi zbog njihove religije. Hamas ne vodi borbu protiv Židova zbog toga što su Židovi, već vodi borbu protiv sionista koji okupiraju Palestinu. Ipak, sionisti konstantno identificiraju judaizam i Židove sa svojim kolonijalnim projektom i ilegalnom entitetom.
  3. Palestinski narod uvijek je stajao protiv ugnjetavanja, nepravde i počinjavanja masakra nad civilima bez obzira ko ih počinio. Na temelju naših vjerskih i moralnih vrijednosti jasno smo izrazili našu osudu onoga što su Židovi pretrpjeli od strane nacističke Njemačke. Ovdje podsjećamo da je židovski problem u osnovi bio evropski problem, dok je arapsko i islamsko okruženje – kroz istoriju – bilo sigurno utočište za židovski narod i druge ljude različitih vjeroispovijesti i etničkih pripadnosti. Arapsko i islamsko okruženje bilo je primjer suživota, kulturne interakcije i religijskih sloboda. Trenutni sukob uzrokovan je sionskim agresivnim ponašanjem i njegovim savezništvom s zapadnim kolonijalnim silama; stoga odbijamo iskorištavanje židovskog stradanja u Evropi kako bi se opravdala represija nad našim narodom u Palestini.
  4. Pokret Hamas prema međunarodnim zakonima i normama predstavlja nacionalni oslobodilački pokret s jasnim ciljevima i misijom. On dobija svoju legitimnost za otpor okupaciji na osnovu palestinskog prava na samoodbranu, oslobođenje i samoopredjeljenje. Hamas uvijek nastoji ograničiti svoju borbu i otpor protiv izraelske okupacije na okupiranom palestinskom teritoriju, ali izraelska okupacija se nije pridržavala toga i počinila je masakre i ubistva Palestinaca izvan Palestine.
  5. Mi naglašavamo da je otpor okupaciji svim sredstvima, uključujući i oružani otpor, legitimizirano pravo prema svim normama, božanskim religijama, međunarodnim zakonima uključujući Ženevske konvencije i njihov Prvi dodatni protokol, kao i povezane rezolucije UN-a, kao što je Rezolucija Opće skupštine UN-a 3236 usvojena na 29. sjednici Generalne skupštine 22. novembra 1974., koja potvrđuje neotuđiva prava palestinskog naroda u Palestini, uključujući pravo na samoopredjeljenje i pravo povratka “u svoje domove i imovinu odakle su protjerani, raseljeni i iskorijenjeni.”
  6. Naš neustrašivi palestinski narod i njihov otpor vode herojsku bitku kako bi obranili svoju zemlju i nacionalna prava protiv najduže i najbrutalnije kolonijalne okupacije. Palestinski narod se suočava s nezapamćenom izraelskom agresijom koja je počinila odvratne masakre nad palestinskim civilima, među kojima su većinom bila djeca i žene. Tokom agresije na Gazu, izraelska okupacija je uskratila našem narodu u Gazi hranu, vodu, lijekove i gorivo, i jednostavno ih je lišila svih sredstava za život. Istovremeno, izraelski ratni avioni divljački su napadali sve infrastrukture i javne zgrade u Gazi, uključujući škole, univerzitete, džamije, crkve i bolnice, što je jasan znak etničkog čišćenja usmjerenog na protjerivanje palestinskog naroda iz Gaze. Ipak, pristaše izraelske okupacije nisu ništa učinile osim što su nastavile genocid protiv našeg naroda.
  7. Izraelska okupacija koristi “pravednu obranu” kao izgovor za opravdanje svoje represije nad palestinskim narodom, što je proces laži, obmane i izokretanja činjenica. Izraelska entitet nema pravo da brani svoje zločine i okupaciju, već palestinski narod ima pravo da prisili okupatora da okonča okupaciju. Godine 2004. Međunarodni sud pravde (ICJ) dao je savjetodavno mišljenje u slučaju “Pravne posljedice izgradnje zida na okupiranom palestinskom teritoriju”, u kojem je navedeno da “Izrael” – brutalna okupaciona sila – ne može se osloniti na pravo samoodbrane kako bi gradio takav zid na palestinskom teritoriju. Nadalje, prema međunarodnom pravu, Gaza je i dalje okupirano područje, stoga su opravdanja za vođenje agresije na Gazu neosnovana i lišena pravne osnove, kao i suštine ideje o samoodbrani.

peti Šta je potrebno?

Okupacija je okupacija bez obzira na to kako se opisuje ili naziva, i ostaje sredstvo za slamanje volje naroda i nastavak njihovog ugnjetavanja. S druge strane, iskustva naroda i nacija kroz istoriju o tome kako se osloboditi od okupacije i kolonijalizma potvrđuju da je otpor strateški pristup i jedini način za oslobođenje i okončanje okupacije. Da li je ijedna nacija oslobođena od okupacije bez borbe, otpora ili žrtve?

Humanitarne, etičke i pravne nužnosti zahtijevaju da sve zemlje širom svijeta podrže otpor palestinskog naroda, a ne da se protive njemu. Trebaju se suprotstaviti zločinima okupacije i agresiji, kao i podržati borbu palestinskog naroda za oslobađanje njihove zemlje i ostvarivanje prava na samoopredjeljenje kao i svi drugi narodi širom svijeta. Na osnovu toga pozivamo na sljedeće:

  1. Hitno zaustavljanje izraelske agresije na Gazu, zločina i etničkog čišćenja počinjenih nad čitavom populacijom Gaze, otvaranje prelaza i omogućavanje ulaska humanitarne pomoći u Gazu, uključujući alate za obnovu.
  2. Da se izraelsku okupaciju pravno odgovori za patnju koju je prouzrokovala palestinskom narodu i da se optuži za zločine protiv civila, infrastrukture, bolnica, obrazovnih ustanova, džamija i crkava.
  3. Podrška palestinskom otporu u susretu s izraelskom okupacijom svim mogućim sredstvima kao legitimiziranim pravom u skladu s međunarodnim zakonima i normama.
  4. Pozivamo slobodne narode širom svijeta, posebno one narode koji su bili kolonizirani i razumiju patnje palestinskog naroda, da zauzmu ozbiljne i efikasne stavove protiv politika dvostrukih standarda koje podržavaju sile/zemlje koje podržavaju izraelsku okupaciju. Pozivamo ove narode da pokrenu globalni pokret solidarnosti s palestinskim narodom i da naglase vrijednosti pravde i jednakosti te pravo naroda da žive u slobodi i dostojanstvu.
  5. Supermoći, posebno SAD, Velika Britanija, Francuska i drugi, moraju prestati pružati nekažnjavanje Sionskom entitetu i tretirati ga kao državu iznad zakona. Njihove nepravedne akcije omogućile su izraelskoj okupaciji da počini najteže zločine protiv palestinskog naroda, njihove zemlje i njihovih svetih mjesta u proteklih 75 godina. Danas više nego ikad pozivamo zemlje širom svijeta da ispune svoje odgovornosti prema međunarodnom pravu i relevantnim rezolucijama UN-a koje traže kraj okupacije.
  6. Mi kategorički odbacujemo sve međunarodne ili izraelske projekte koji imaju za cilj odlučivanje o budućnosti Gaze, a koji samo služe da produže okupaciju. Naglašavamo da palestinski narod ima sposobnost da odlučuje o svojoj budućnosti i uređuje svoje unutarnje poslove, te stoga nijedna strana na svijetu nema pravo nametati bilo kakav oblik starateljstva nad palestinskim narodom niti odlučivati umjesto njih.
  7. Pozivamo da se suprotstavimo izraelskim pokušajima da izazovu novi val protjerivanja – ili novu Nakbu – Palestinaca, posebno na zemljama okupiranim 1948. godine i na Zapadnoj obali. Naglašavamo da neće biti protjerivanja u Sinaj ili Jordan ili bilo koje druge mjesto, i ako dođe do bilo kakvog preseljenja Palestinaca, to će biti prema njihovim domovima i područjima s kojih su protjerani 1948. godine, kako je potvrđeno brojnim rezolucijama UN-a.
  8. Pozivamo na održavanje pritiska širom svijeta sve dok se ne okonča okupacija; pozivamo na suprotstavljanje pokušajima normalizacije s izraelskim entitetom i za sveobuhvatan bojkot izraelske okupacije i njenih pristalica.